BEOGRAD KROZ VEKOVE


Prema nekim istraživanjima, prva naselja na mestu današnjeg Beograda nastala su pre 5.000 godina. Na istorijskoj i geografskoj vetometini, na raskršću rečnih i kopnenih puteva, sa prirodnim uzvišenjem na ušću dve velike evropske reke Save i Dunava, Beograd je od najdalje prošlosti privlačio da se ovde mnogi nastane. Keltsko pleme Skordisci se u 3. veku pre nove ere trajno nastanilo na ovoj teritoriji. Ime naselja Singidunum dali su Rimljani, koji su ga osvojili na prelazu iz stare u novu eru, ali treba znati da je deo imena „dunum“ keltskog porekla i znači grad. U početku je bio samo vojno uporište, a kasnije i sedište elitnih rimskih jedinica.



Posle pada Rima i podele carstva na latinski i grčki deo, granica je prolazila upravo ispod bedema Singidunuma. Vizantijski car Justinijan je u VI veku učvrstio zidine grada za odranu od Avara, Huna, Slovena, Sarmata i drugih „varvarskih“ naroda.


Napadi ovih plemena doveli su do potupnog razaranja antičkog grada. Zato o ovom periodu dugo nema pisanih podataka. Kada je ponovo stupio na istorijsku pozornicu 878. godine, spominje se u latinskom obliku sa slovenskom osnovom – episcopus belogradiensis. Beograd je tada bio sedište episkopije, a verovatno i razvijeniji grad, preko koga se odvija veliki deo saobraćaja izmedju Balkana i srednje Evrope. U tom periodu je decenijama pod vlašću Bugara. Upad Madjara u podunavlje prekinuo je razvoj grada kao značajnog saobraćajnog punkta. Krajem X veka prelazi u posed Makedonske države cara Samujila, da bi posle njenog pada 1.018. g. ponovo bio uključen u sastav Vizantije.



Posle pada Jerusalima pod tursku vlast 1.076 godine kroz Beograd je prošlo nekoliko krstaških pohoda koji su ostali zapamćeni po pljačkanju i razaranju. U 11. i 12. veku se više puta bore Vizantinci i Madjari. Tako su Madjari 1127 godine razorili Beograd i njegovim kamenjem sagradili Zemun. Kada je Vizantija ponovo osvojila Beograd, razorila je Zemun, vratila oteti kamen i njime ponovo obnovila Beograd. Do kraja 12. veka Beograd će uglavnom ostati u sastavu Vizantije .



Oko 630. godine Beograd je na slovenskom etničkom području, koje se pri kraju srednjeg veka smatra srpskim. Prvi put dolazi pod srpsku vlast 1284. godine kada ga je madjarski kralj ustupio svome zetu srpskom kralju Dragutinu, koji je njime vladao do smrti 1326. godine. Sedamdesetih godina kasnije Madjari Beograd predaju na upravljanje despotu Stevanu Lazareviću, koji od njega pravi svoju prestonicu, ojačava zidove gornjeg grada, zida svoj dvor – utvrdjeni zamak sa kulama i ubrzano razvija privredu. Posle despotove smrti Beograd opet postaje madjarski posed.



Turci nastavljaju prodor kroz zemlje Balkana i, posle više sukoba sa Madjarima, 1521. godine osvajaju Beograd. Prvo ga pretvaraju u glavno uporište za dalji prodor na sever. Posle pada Budima, kada se granica Turske pomerila daleko na sever, Beograd je iskoristio sjajan geografski položaj i iz pokrajinskog utvrdjenja pretvorio se u ekonomsko središte evropske Turske. „Ključ Ugarske“, kako su evropski pisci 15. veka nazivali Beograd, postaje pogranična tvrdjava koja Turcima omogućava prodor u srednju evropu. Zato nije čudno što su ga Turci nazvali „prag svetog rata“..



Kao administrativno vojno i trgovačko središte sa sve većim brojem stanovnika, Beograd je postao jedan od vodećih evropskih gradova. Sudeći po opisima savremenika i gravurama iz toga vremena, izgledao je „veličanstveno“, za neke je bio veći i lepši grad od Budima i Nirnberga, sa svim odlikama istočnjačkih naselja. Prema opisu iz 1663. godine gornji grad u tvrdjavi bio je opasan visokim zidinama sa kulama prekrivenim olovom i rovovima. Unutar zidina bilo je stisnuto 200 kuća nadvišenih veličanstvenom džamijom Sulejmana Veličanstvenog. I donji grad je sa svih strana bio uokviren bedemima i kulama, a unutar su bile stambene zgrade, karavan-seraji. Gradjevine su bile solidno gradjene, sa pretenzijom da trajno ostanu kao umetnički ili arhitektonski spomenici. U predgradjima, sa kaldrmisanim ili drvetom prekrivenim uskim ulicama stajali su nizovi malih trgovačkih i zanatlijskih radnji. Centar trgovine odvijao se u zidanom bezistanu, što je jednog engleskog putopisca podsetilo na londonsku berzu.

Jedan papski predstavnik, koji je u gradu boravio 30-tih godina 17. veka, tvrdi da je Beograd tada imao 100.000 stanovnika, što je potvrdio i turski geograf i putopisac Evlije Čelebije.


Relativni procvat grada kao trgovačkog središta trajao je više od 150 godina a zatim su usledili burni dogadjaji koji su ne samo zaustavili dalji razvoj nego i poništili postignute uspehe. Posle poraza pod Bečom 1683. godine Beograd opet postaje pogranična vojna zona. Više puta, naizmenično, padao je pod austrijsku ili tursku vlast, i svaki put pobednici su ga razarali.


Prilikom jednog dužeg zaposedanja Beograda Astrujanci ruše sva spoljašnja utvrdjenja, ali i obnavljaju gornji grad. Današnja tvrdjava je skoro u potpunosti zadržala izgled koji su joj tada dali Austrijanci.Pod austrijskom okupacijom od 1717. do 1739. godine beogradska tvrdjava je predstavljala jedno od najjačih vojnih uporišta u Evropi.


Godine 1791 Beograd ipak ostaje pod turskom vlašću ali ne dugo. U drugoj godini srpskog ustanka 1806. godine Turci su morali Srbima da predaju beogradsku tvdjavu, ali nastavljaju sa krvavom odmazdom sve do 1867. godine, kada predaju Beograd i ostale gradove i kada Srbija dobija status samostalne države.

Beograd pamti i strahovita bombardovanja u dva svetska rata, kao i sramno bombardovanje NATO-a u 21. veku u demokratskoj i slobodnoj Evropi.



























.



Zato se Beograd kroz svoju istoriju pojavljuje čas kao neugledno naselje, čas kao jedan od velikih evropskih gradova, čas kao veliko ratno poprište na kome su se lomila carstva.



Zato Beograd nema mnogo gradjevina starijih od 100 godina, zato o njegovoj arhitektonskoj prošlosti daleko više govore pisana svedočanstva nego arhitektonski spomenici.




Nakon sticanja samostalnosti Srbije 1876. godine Beograd veliku pažnju poklanja kulturnom i privrednom razvoju grada. Naglo oživljava urbanistička izgradnja Kalemegdan-Terazije-Slavija.


Više informacija: